Mir i rat među narodima
s dosad neobjavljenom uvodnom riječju autora





s dosad neobjavljenom uvodnom riječju autora
Abismarse, Abrazo, Adorable, Afirmación, Alteración, Angustia, Anulación, Ascesis, Atopos, Ausencia, Carta, Catástrofe, Celos, Circunscribir, Colocados, Compasión, Comprender, Conducta, Connivencia, Contactos, Contingencias, Corazón, Cuerpo, Declaración, Dedicatoria, Demonios, Dependencia, Desollado, Despertar, Desrealidad, Dolido, Drama, Encuentro, Errabundeo, Escena, Escribir, Espera, Exilio, Fading, Faltas, Fastidio, Fiesta, Gasto, Gradiva, Habladurías, Imagen, Incognoscible, Inducción, Indumentaria, Informante, Insoportable, Languidez, Loco, Locuela, Llanto, Magia, Monstruoso, Mortificación, Mutismo, Noche, Nubes, Objetos, Obsceno, Ocular, Por qué, Querer-asir, Rapto, Recuerdo, Resonancia, Saciedad, Salidas, Signos, Soledad, Suicidio, Tal, TE amo, Ternura, Unión, Verdad.
"Muškarci to možda ne znaju, ali većina žena među sobom ne razgovara najradije o njima, nego o svojim majkama. Mnoštvo povjerljivih razgovora što se šapatom vode između djevojaka, između adolescentica, između odraslih žena, majki, pa čak i baka, vrti se oko riječi i djela njihovih majki. To je, naime, univerzalna ženska tema: naravno, sve žene ne postaju majke, i sve majke nemaju kćeri; ali sve žene imaju majku, a ponekad čak i više mama (koje, uostalom, mogu biti i muškarci, jer taj izraz označava jednu funkciju, a ne genealoško mjesto). Pitanje o odnosu majka-kći nužno se, dakle, postavlja svim ženama, u ovom ili onom trenutku njihova života, čak i tijekom cijeloga života; ono se također, htjeli to oni ili ne, postavlja i muškarcima, promatračima ili onima uključenima u taj odnos, katkada aktivno, katkada i protiv njihove volje, čak i ako - ne znajući ili potpuno svjesno - ne zauzimaju majčinsku poziciju u odnosu prema svojoj ženi ili svojoj kćeri. Polazeći od različitih disciplina - sociologije i psihoanalize - naš postupak ima za cilj jedan zajednički predmet: kćeri kao one koje imaju majku, a ne kao one koje su i same majke; majke kao one koje imaju kćer, a ne djecu - drugim riječima, odnose majka-kći. Na taj zajednički predmet primjenjujemo jedan način tumačenja: naše dvije discipline, naša osobna i profesionalna iskustva međusobno se obogaćuju, i nije nam se činilo opravdanim da ih razdvajamo."
Tells the story of a reclusive and dying Nobel laureate novelist who grants access to five journalists for interviews. What they find is far from the literary luminary they imagined
'Friday is the latest and one of the best examples of the French genius for revisionism-for ringing original vitiations on a traditional theme. It is also unique in that enterprise because it is so moving, so touching in its elegance, so simple in its art.' -Richard Howard