Ana Kolesarić Orden de los libros (cronológico)

Od nje ništa manje nismo ni očekivali! Nakon dvanaestak proslavljenih romana, Amélie Nothomb, ekscentrična belgijska književnica, skida masku. Na svoj način. Pedantno, ironično, inteligentno. Poveznica ove jedinstvene autobiografije i ključ uspjeha spisateljice koja svake godine obara rekorde u prodaji jest – glad, nad-glad, koja u Amélie živi od najranijega djetinjstva. Glad za svime: za slatkišima, za Japanom, za obiteljskom ljubavlju, za kruškovačom, za vodom, za zemljovidima, za knjigama i riječima. Nikada sita, vječno na iglama, konzulova kći opisuje godine svog odrastanja i pritom pokojom rečenicom ili anegdotom suptilno rasvjetljava slojevitost vlastitoga književnog djela. Japan, Kina, New York, Bangladeš, Burma, Laos – do 17. godine Amélie živi u ritmu očevih diplomatskih službi, životom kulturnog nomada koji joj udeseterostručuje znatiželju i ubrzava sazrijevanje: s četiri godine markira iz vrtića i na domjencima prazni čaše šampanjca koje su uzvanici odložili; sa šest godina zna napamet kartu svijeta, čita Priče iz tisuću i jedne noći ; s osam godina lomi srca djevojčica u Francuskoj školi u New Yorku i guta Hugoove Jadnike ; s trinaest pije ne bi li zaboravila da je već trinaestogodišnjakinja i, gladna gladi, započinje dugu borbu s anoreksijom. S petnaest godina, umjesto da se prepusti smrti, počinje jesti, čita Montherlantove Djevojke i zaključuje da “treba postati sve samo ne žena”. Postaje, dakle, spisateljica. Riječi grize kao što je u djetinjstvu grizla čokoladu, jednako proždrljivo i jednako bulimično, ali više nema potaje: sve iznosi na vidjelo i dokazuje da vlastiti uspjeh duguje nezasitnoj gladi za životom.