Roman istražuje koncept ubojstva kao metaforu, smješten u Istanbul, gdje profesor povijesti Muštak Serhazin prima iznenadni poziv od Nuzhet, žene koja ga je napustila prije dvadeset godina. Njezina neobavezna pozivnica na večeru izaziva snažan emocionalni stres kod Muštaka, koji pati od rijetkog poremećaja gubitka kratkotrajnog pamćenja. Nakon poziva, gubi svijest i budi se ispred Nuzhetinog stana, gdje otkriva njezin leš, ubijen otvaračem za pisma s drškom koja nosi tugru sultana Mehmeda Osvajača. Kao povjesničar s kompleksnim psihološkim ustrojem, Muštak je fascinantan i kao istraživač i kao narator. Roman se oslanja na Freudov esej “Dostojevski i ocoubojstvo” i Tolstojevu Kreutzerovu sonatu, te na tursku povijest, posebno razdoblje Mehmeda Osvajača i njegov Dekret o bratoubojstvu. Glavna tema nije identitet ubojice, već povijesni i psihološki pritisci koji ljude tjeraju na ubojstvo. Socijalni, povijesni i psihološki aspekti čine ovaj roman višeslojnim, postavljajući pitanje: Je li povijest sastavljena od događaja ili od tumačenja koja povjesničari pridaju tim događajima?
