
SMS eseji
zapisi 2007-2009
Autores
Parámetros
- 229 páginas
- 9 horas de lectura
Más información sobre el libro
Viktora Žmegača naša kulturna javnost poznaje ponajprije po kapitalnim knjigama, velikog opsega, zasnovanima na golemoj općekulturnoj erudiciji i znanstvenoj akribiji.U ovoj knjizi Žmegač pokazuje i svoje drugo lice: umijeće da govori u kratkoj esejističkoj formi, često na rubu beletrističkog, autobiografskog i feljtonističkog stila. Povijesne uzore ovoj zbirci kratkih zapisa mogli bismo naći u sličnim knjigama Benjamina, Adorna i Valéryja; taj tip naizgled nepretencioznih eseja pisali su i semiotičari Barthes i Eco. Na sažet i poentiran način Žmegač gaji diskurs kojemu najbolje pristaje naziv „sintetična proza“. On prepleće različite tipove diskursa: kulturološko razmatranje, memoarsko pripovijedanje, aktualistički zapis o društvenim i kulturnim težištima suvremenog razdoblja. To je sintetička proza u tom smislu što je zasnovana na jakim kontrastima između filozofske teksture i „otkvačenih“ zapisa koji prizivlju atmosferu tramvajskih vožnji. Predodžbu naravi knjige nude naslovi pojedinih zapisa, koje treba shvatiti ironijski: „Celuloidni moral“, „Starenje junaka“, „Tradicija, sladoled i suze“, „Dijalektika tehnologije“, „Samson kod frizera“, „Nadrealisti i kravate“, „Diskretni šarm futurologije“, „Što bi rekao Baudelaire?“, „Bumo se seksali“, „Paskalov poučak“, „Kazalište života“, „Oskar Wilde na motoru“, „Geometrija i povijest“, „Boris Godunov i KGB“ i dr.
Compra de libros
SMS eseji, Viktor Žmegač
- Idioma
- Publicado en
- 2010
- Encuadernación
- (Tapa blanda)
Métodos de pago
Nadie lo ha calificado todavía.
- Título
- SMS eseji
- Subtítulo
- zapisi 2007-2009
- Autores
- Viktor Žmegač
- Editorial
- Profil
- Publicado en
- 2010
- Formato
- Tapa blanda
- Páginas
- 229
- ISBN10
- 9533190434
- ISBN13
- 9789533190433
- Serie
- Etiquetas
- Descripción
- Viktora Žmegača naša kulturna javnost poznaje ponajprije po kapitalnim knjigama, velikog opsega, zasnovanima na golemoj općekulturnoj erudiciji i znanstvenoj akribiji.U ovoj knjizi Žmegač pokazuje i svoje drugo lice: umijeće da govori u kratkoj esejističkoj formi, često na rubu beletrističkog, autobiografskog i feljtonističkog stila. Povijesne uzore ovoj zbirci kratkih zapisa mogli bismo naći u sličnim knjigama Benjamina, Adorna i Valéryja; taj tip naizgled nepretencioznih eseja pisali su i semiotičari Barthes i Eco. Na sažet i poentiran način Žmegač gaji diskurs kojemu najbolje pristaje naziv „sintetična proza“. On prepleće različite tipove diskursa: kulturološko razmatranje, memoarsko pripovijedanje, aktualistički zapis o društvenim i kulturnim težištima suvremenog razdoblja. To je sintetička proza u tom smislu što je zasnovana na jakim kontrastima između filozofske teksture i „otkvačenih“ zapisa koji prizivlju atmosferu tramvajskih vožnji. Predodžbu naravi knjige nude naslovi pojedinih zapisa, koje treba shvatiti ironijski: „Celuloidni moral“, „Starenje junaka“, „Tradicija, sladoled i suze“, „Dijalektika tehnologije“, „Samson kod frizera“, „Nadrealisti i kravate“, „Diskretni šarm futurologije“, „Što bi rekao Baudelaire?“, „Bumo se seksali“, „Paskalov poučak“, „Kazalište života“, „Oskar Wilde na motoru“, „Geometrija i povijest“, „Boris Godunov i KGB“ i dr.