Diplomatska oluja

Más información sobre el libro

U poslijepodnevnim satima 28. prosinca 1992. došao sam u Zagreb. Pozvali su me na sastanak s ministrom vanjskih poslova Republike Hrvatske, gospodinom Matom Granićem. Bio je to moj prvi sastanak s čovjekom koji je već imao ključnu ulogu u pregovorima i s kojim ću poslije provesti dosta vremena. Proćelav, besprijekorno odjeven, šarmantan i pristojan, pozdravio me i gotovo odmah počeo objašnjavati zašto je još jedan rat između Srbije i Hrvatske neizbježan ako Ujedinjeni narodi ne ispune svoje obveze iz Vanceova plana i ako ne vrate Krajinu njezinim zakonitim vlasnicima. Granić mi je rekao da sjednem na kauč – „na isto mjesto na kojem Cyrus Vance sjedi”, rekao je s očiglednim ponosom i izvadio veliku zemljopisnu kartu svoje zemlje. Zatim je kontroliranim, ali oštrim riječima opisao kako su Srbi pod krinkom Vanceova plana istjerali Hrvate s njihovih posjeda u Krajini. „Više od 25 posto naše zemlje okupirali su Srbi”, rekao je Granić. „Prije rata bilo je 295 tisuća Hrvata u Krajini. Sada ih je samo 3500. Ovo je naš teritorij. Ovo je naša zemlja. Srbi su je gotovo prepolovili. To nam je potpuno neprihvatljivo.”